evo, kad ste trazili, sad patite skupa sa mnom..
krenimo redom....
od posljednjeg posta dogodilo se puuuunooo toga, upala sam u najbolji razred u skoli, 1.d of korz.. pozz ludjacima.. daljse.. mislim da je to jedino pozitivno, mah.. ne da mi se pisati.. moja sranja, mislim da od muha radim slona.. ugl.. ljubav je u pitanju, a sha drugo?? postoji li nesto ljepse i sjebanije od nje? hm.. NE!! odlucila sam se skroviti u moj majeni kutkic i patiti u miru, s neke strane volim bit u depri, znam sick, al mislim da time rastem, uh, dubokoumno, najradje bih zaustavila vrijeme, pricam ko neka od 50godina.
primjetila sam da sam jaaakoo bolesno bice.. ostala sam u puli, ovom jebenom gradu sto goreg nema, pretrpana sam mislima, da naglasim glupim mislima, a kakvi drugi mogu letit mojom glavicom.. tak mi i trea, sad patim ko da sam na elektricnoj stolici, ne mogu opisati.. razocarana sam, al to ne smijem drugima pokazat, ne zelim ih opterecivat hm.. glupostima..
i tako.. dosta za sad.. dosta plakanja, vristanja, tuge i patnje.. dosta mi je svega, zivota, dosta mi je disanja..
do sljedeceg veselog postica..

neam pojma zas sam stavila taj naslov..
usput procitajte prijasnji post, zanimaju me komentari..
i da, svecano objavljujem da vise nisam u depri!!!! sad sam najsretnije bice na svijetu.
mislim da ce ljudi u pon dozivjeti šoketinu, bas sam se promjenila u ovih par mjeseca.. volim zivot, volim ljude, volim sve sto je zivo, volim, volčim, sve volim, ne mogu opisat svu tu srecu, osjecam se slobodno, napokon, oslobodila se okova, slobodna sam kao ptica, uzivam u svakom danu, u svakom trenutku.. usrecuje me i nejmanje govno na cesti, tako sam sretna.. nasmijana stalno, cak dopustam ljudima da me grle i ljube, tj ja preuzimam inicijativu pa ih grlim i ljubim.. cudno, ha? takva sam od sad nova, bolja, sretnija i pametnija(ovo zadnje sam stavila jer se rimuje)..

neke nice pesmice:
foo fighters- lear to fly, best of you
staind- it's been awhile
skin- trashed
jimmy eat world- bleed american, hear you me(ovu preporucujem)

zelim da svi budete sretni onoliko koliko sam ja, vjerujte predivno je, uzivajte u zadnjim danima slobode, riskirajte.. i nis.. to bi bilo sve, bachin svima.. tzao tzao

Trend, koji se upliće u svaku domenu života i nameće ne samo što će pojedinac obući, kakvu će frizuru imati, već i stil života u cijelosti, danas je, više no ikad, svojim upornim savjetima i preporukama o originalnosti došao do stupnja kad negira samog sebe. Takvi su modni imperativi doveli do toga da se ljudi posramljeno kamufliraju u nešto što bi trebalo predstavljati antitrend. Paradoksalno je u cijeloj toj priči što su najžešći predstavnici antitrenda, odjednom željni oslobođenja iz okova i revolucije koja će pojam trend kao takav u potpunosti negirati, postali upravo masovni sljedbenici trenda. Preplavljuju nas parole koje nas uvjeravaju da budemo svoji, originalni, da je drugačije bolje. No, zapitaju li se ikad dosljedni gutači takvih trendovskih poruka da smo sami, već pri začetku, genetski predispozicionirani da budemo drugačiji? Naivnim masama željnim pozornosti, koje slobodno možemo nazvati i žrtvama, na neprimjetan je način nametnut »alternativan« stil života. Oni ne žele riječ »trend« u svom životu, ali u isto vrijeme postaju u najvećoj mjeri obožavatelji svemogućeg trenda. Nekoć, sramotno je bilo ne biti dio zadnjeg krika mode, danas je pak sramotno otvoreno to priznati. Iz tog je razloga iznimno bilo teško pronaći sugovornike koji ne strahuju da će ih otvoreni razgovor u kojem neće samo neargumentirano zanijekati trend, učiniti manje dosljednima, te one koji zaista misle ono što nose. Modne skupine usko su se povezale sa subkulturama, potrebno je samo zaviriti u izlog propisanih stilova, odabrati što ti odgovara i osjećat ćeš se slobodnim, ponosno se deklarirajući kao dio određene subkulture. No, pomalo je omalovažavajuće pripadanje skupini na takav način poistovjetiti sa subkulturom. Među mlađom populacijom podjele u takve skupine od iznimne su važnosti: one nepisano određuju mjesta gdje se krećeš, ljude s kojima se družiš, stavove koje zauzimaš, glazbu koju slušaš... To je tlo najpogodnije za razvoj predrasuda, a tada dolazimo do općepoznate borbe između tzv. šminkera i alternativaca. Nekoga nazvati šminkerom gotovo uvijek ima negativnu konotaciju, a sada, u vremenu negiranja trenda, biti šminkerom predstavlja nešto nepojmljivo – naime: oni su pomodni i u trendu. Propagiranjem „različitosti“ trend je doveo do toga da postoji hrpa drugačijih, nažalost - na isti način. Biti alternativan izgubilo je svoje prvobitno značenje i postalo kategorija koja treba zadovoljiti određene uvjete, pogotovo što se fizičkog izgleda tiče, kako bi se raspoznala. Sve je to dovelo do invazije kvazialternativaca koji su jednako podložni trendovima kao i ostale skupine: to su međusobno paralelni svjetovi, samo su boje drugačije, a svi skupa podređeni istom mainstreamu. Jedna od naših sugovornica, Švicarka koja veoma dobro barata hrvatskim jezikom, upitala nas je zašto određenu skupinu pogrdno nazivamo šminkerima, usput konstatirajući da se svi mi šminkamo. Ne leži li u ovakvoj igri riječi zapravo banalnost kategorizacija?

Boom kvazialternativaca

- Danas je u trendu biti drugačiji pa tako skoro svatko tko nije u potpunosti mainstream (iliti glavna struja) želi biti alternativac. Tome puno doprinose mediji, posebno časopisi namijenjeni mladima, koji ti s jedne strane govore da moraš biti svoj, a s druge te sile da budeš takav i takav. Ako želite postati in, najbolji savjet koji od mene možete dobiti jest da slijedite masu, kaže Marin, 19-godišnji student iz Fažane.
Društvo nam se neprimjetno pretvara u homogenu masu zatupljenih mozgova, no utješno je to što ipak nailazimo na mlade ljude koji su toga svjesni i uspješno se odupiru trendovima s takvim, pogubnim ciljevima.
Spremna za razgovor bila je i Elena, učenica trećeg razreda matematičke gimnazije u Puli. Ona kaže da, ako se starke, palestinke, lanci, zakovice i logo »Che Guevara« smatraju alternativom, onda je boom alternativaca nastao komercijalizacijom i megaprodajom tih stvari.
- Ne smatram da alternativci moraju nužno nositi navedene stvari, ali dolazi do toga da ljudi nose simbole za koje nemaju vlastita objašnjenja. Pitanje je bi li se lik Ernesta Guevare toliko iskorištavao da on nije bio uistinu fotogeničan. In je ne razmišljati svojom glavom, upijati sve poput spužve, a ništa ne iscijediti. Tada nastaje kaos u glavi kao dio konačnog cilja današnjeg kapitalizma, a to je - zatupiti svu mladež, kaže Elena.


piše:Marta Baradić

ovo je clanak iz glasa istre s kojim se 100%tno slazem..

converse

oke.. ovako, mogu razumjeti da netko ne razumje zash tolko patim, al nije istina da patim bzvz.. pa nisam luda, nanosit si tolku bol bez razloga.
danas mi nije dobar dan, izrigala sam se na treningu, par puta doma, ne znam zash.. sve je normalno sa mnom, no, zash uopce pisem post?
imam jedno veliko, veliko pitanje..
zasto je ljudima lakse lagati ti u facu, nego jednostavno ti reci istinu kolko god ona ruzna bila? ne razumjem, u zadnjih desetak dana otkrila sam tolkie lazi i muljaze da mi je slabo od toga, svi, bas mi si lazu u facu, da ne patim vele.
lakse cu podnijet istinu, nego ovo.. cetiri mjeseca sam mislila da je umro, al ne, mora mi on rockas upropastit i nazvat me. zar sam zasluzila ovo? osjecam se jadno i nepotrebno nikome, jer, ak mi netko laze, znaci da ne zeli da sudjelujem u njegovom realnom zivotu. neznam, mozda ja sve to preuvelicavam, al stvarno mi sve ovo smeta, mrim sve ovo, mrzim svoj zivot, najradje bih se vratila dvije godine unazad, pa da krene ispocetka, al kad se ne moze.. i tako, ostajem ovdje u ovo svijetu punom varki i spletki, po stoti put pisem, krecem iz nova, znam, dosadila sam vise s tim, al kad to govorim il pisem znaci da i vjerujem, a to mi puno znaci.. do sljedeceg glupog posta converse

aloha ljudi...
nadam se da sam vam falila...
ovak, post ce se sastojati od nekoliko tema, jer su mi se skupile ovih dana...
1) put u bolognu
bilo je fenomenalno, na neku stranu.. no zash sam uopce bila va bologni? doro pitanje. ni sama ne znam odgovor. bilo je natjecanje izmedju reprezentacija u umjetnosti cijelog svijeta od 14-20 god. i kaj sam ja tam radila???
fanz je trebala ic umjesto mene, hahahaha..
kolko se stvari dogodilo u tih 10 dana, da ne znam odakle pocet..
nisam ctala u finalu, zash? profa me nije pustila, zash? jer sam kao premrsava, pa da bi joj se tam mogla onesvijestit, budalastine. normalna sam.. sad kad netko ima malo manje kila neg uobicajeno odma da trpaju medju anoreksicare.. al sam odlucila udebljat se do skole, nada se da ce mi uspjet.. ma mora..
ugl, sa mnom u repki su bili jos 9 njih.. btw pozdravljam matiju 1, matiju 2, muhu, čička, vedrana, igora, jelena, brunu i ognjana, te jos pozz p(h)edericu i claudio bez kojih ne bismo prezivjeli.. i tak.. kaj smo mi sve izvodili, probavali zensko rublje, za mene to nije cudno, al za njih, nadam se da se sjora cettina i sjor franco nece ljutit zbog kreveta, razbili smo ga, kad u cijloj bologni nemoju trampolin.. a povratak doma je bio legendaran, trebali smo ic avionom, al budale zakasnile, pa nismo imali love za nis drugo te smo zvali uu u zgu, nije bilo nikog jer naravno nedjeljom se ne radi, al smo nekak dosli do para, dobro spavali smo 8 sati na aerodromu, te nakon tih predivnih sati snova uputili smo se na zeljeznicu, tam smo cekali jos sat vremena, ukrcali se, cijeli vlak je smrdio po burgerima, odvratno, nakon 2h provedenih u tom svinjcu dosli smo u veneciju, te smo se ukrcali u neki katamaran koji nas je odvezao u trst, iz trsta smo vlakom dosli u kopar gdje smo se razisli, smrc.. ovak to izgleda glupo.. no da ne duljim dugo idem na slj temu..

2) maj brzdey
da, da, napokon 15.. nacekala sam se, al se isplatilo, dok smo cekali u bologni na aerodromu sam razmisljala, sto je cudo, kaj se se meni dogodilo u oih 15 godina.. ljudi su dolazili, odlazili, mjenjala sam stilove.. zasto ovo pisem, netko, osoba koja sam mislila da ce me zadnja na svijetu zivih nazvat me nazvala, eric, ziv je.. jos mi je tesko to vjerovat, mislila sam da je mrtav, a on u sicarskoj, na odvikavanju, na jednu starnu to mi je bio najljepsi moguci poklon, a na drugu najgori, lagao mi je, 4 mjeseca, plakala sam zbog njega, patila, bila sam u depri, ko da sad nisam, sad mi je jos gore, katastrofa se osjecam..
al ajmo malo vedrije, rockas sam provela maestralno, pustili su nas da budemo do 3 vanka, izgustali smo se..
vozili one autice na struju, izrigala sam se federiku na bijele hlace, nisam se napila, i tak dosadno mi je prepricavat.. samo me taj poziv, onak, ne znam, iznenadio, recimo..
eh, nadam se da ste primjetili promjenu pozadine, da, da, odlucila sam pocet iznova, krecem od nule, nova skola, novo drustvo, nova ja.. tesko mi je, ne znam kaj cu sa sobom, ovako mi je malo lakse, ulijevam nadu u nesto..
odlucila sam otic iz umjetnicke, to mi je bilo najteze, ovo natjecanje je bilo zadnje, jutros sam dala "ostavku", s njom je sve krenulo, da nisam imala onaj dan predavanje, da nisam kasnila ne bih ni upoznala erica, problem se treba rezat od korijena.. svaki dan place, svaki dan si postavljam milijune pitanja, svaki dan mislim na njega, na to kako bi bilo da se nesto drugo dogodilo, cemu ovaj zivot? cemu ova patnja?
ako netko ima odgovore na moja pitanja molim ga nek mi ih da jer ja ovako ne mogu dalje, umrijet cu od tuge, nemam vise snage za ovu borbu, a i nema smisla.. nista nema smisla..

ak znate talijanski ova ce vam pjesma bit predivna, berem je meni.. mozda ju u blizoj buducnosti prevedem..

jovanotti- mi fido di te

Case di pane, riunioni di rane
vecchie che ballano nelle cadillac
muscoli d'oro, corone d'alloro
canzoni d'amore per bimbi col frack
musica seria, luce che varia
pioggia che cade, vita che scorre
cani randagi, cammelli e re magi

RIT:
forse fa male eppure mi va
di stare collegato
di vivere di un fiato
di stendermi sopra al burrone
di guardare giů
la vertigine non č
paura di cadere
ma voglia di volare

mi fido di te {x4}
io mi fido di te
ehi mi fido di te
cosa sei disposto a perdere

Lampi di luce, al collo una croce
la dea dell'amore si muove nei jeans
culi e catene, assassini per bene
la radio si accende su un pezzo funky
teste fasciate, ferite curate
l'affitto del sole si paga in anticipo prego
arcobaleno, piů per meno meno

RIT

mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere
mi fido di te {x2}
io mi fido di te
cosa sei disposto a perdere

rabbia stupore la parte l'attore
dottore che sintomi ha la felicitŕ
evoluzione il cielo in prigione
questa non č un'esercitazione
forza e coraggio
la sete il miraggio
la luna nell'altra metŕ
lupi in agguato il peggio č passato

RIT

mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere
eh mi fido di te
mi fido di te {x3}
cosa sei disposto a perdere


za moju iwe sam morala stavit pink..
zeno, sretan ti rockas, nadam se da ces imat vise srece od mene u zivotu, zelim ti sve kaj pozelis, danas budi sretna, pa makar za mene, nemoj mariti za tudje misljenje, radi se o tvom ziotu, ti mozes radit kaj hoces s njim, ostavi iza sebe proteklih 15godina te kreni iz pocetka, poceci su uvijek sretni, krajevi su gorki.. kreni punom parom u novo razdoblje zivota..

converse

javljam samo converse se vraca 6.8., pa do tada nece bit postova... ja samo sam trebala stavit ovu pjesmu, pozz svima, ely

I've got another confession to make
I'm your fool
Everyone's got their chains to break
Holdin' you

Were you born to resist or be abused?
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?

Are you gone and onto someone new?
I needed somewhere to hang my head
Without your noose
You gave me something that I didn't have
But had no use
I was too weak to give in
Too strong to lose
My heart is under arrest again
But I break loose
My head is giving me life or death
But I can't choose
I swear I'll never give in
I refuse

Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
You trust, you must
Confess
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Oh...

Oh...Oh...Oh...Oh...

Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
The life, the love
You die to heal
The hope that starts
The broken hearts
You trust, you must
Confess

Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?

I've got another confession my friend
I'm no fool
I'm getting tired of starting again
Somewhere new

Were you born to resist or be abused?
I swear I'll never give in
I refuse

Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Has someone taken your faith?
Its real, the pain you feel
You trust, you must
Confess
Is someone getting the best, the best, the best, the best of you?
Oh...

ne zelim pisat o jucerasnjoj noci, bila je prebolna za mene..
al zahvaljujuci njoj sam shvatila neke stvari, od ponoci do jedan sam sjedila sama na nekoj polumokroj klupici i razmisljala, postavljala si pitanja na koja nemam odgovore.. zasto sam ziva, zasto zivim tak kak zivim, zasto bih najradje pobjegla od svega, od svih problema, jesu li ti problemi pravi problemi il od muhe radim slona.. jos puno gluposti.. kad pocnes razmisljati o tome ne mozes stati, barem je tak sa mnom.. a zasto si postavljam ta pitanja, kad se rodis bis trebao dobit neki prirucnik il tak nesto o zivotu. da budes spreman na sve, da ne patis..
trudim se promjenit se, prestat bit u bedu, uzivat u zivotu, zasto ne mogu? zasto me napadaju ta pitanja? ovaj post nema smisla, ko ni ja, nista moje nema smisla, sve sto je vrijedno izgubim, sve sto je lijepo poruznim, ljubav preotvorim u patnju..
ma.. ko sam zapravo ja? ne znam tam u opisu pise nesto, al nisam sigurna dal sam to ja, poznajem li se dovoljno.. ak mi je stalo do sebe, zasto sam jos uvijek u bedu? zasto ne mogu bit sretna..
i sto je uopce sreca, a sto tuga? rekla sam nema smisla ovaj post, sama pitanja bez odgovora.
ne mogu vise ovako zivjet, umrijet cu od boli u srcu, osjecam ko da mi je srce puno komadica stakla.. patim.. umirem svakim danom, svako jutro se pitam zasluzujem li zivjeti.. al stvarno, sta ja mogu napravit da pomognem svijetu, cura sam bez odgovora, nitko bitan.. svijet se ne bi promjenio da me nema, ostao bi isti, nitko ne bi primjetio moj nestanak.. ne cu se ubit, nema teoretske, barem ne dok ne nadjem odgovore..
ae idem vani, dosadjivati nekom drugom..

converse

evo me.. prije par sati sam se probudila, sinoc sam bila na jednom fenomenalnom koncertu, odusevila sam se.. koncert neke rock-blues grupe, vise rock, al je to sve bilo na blues festivalu, pa..
isprva nisam htijela ic, od mog zadnjeg posta puno se toga promjenilo, nisam vise najsretnije bice na svijetu.. ne mogu vise, ubija me ovo moje "stanje", nisam dobro raspolozena, zivcana sam, jedino kad me se moze vidjet u normalnom izdanju je kad sam uz matiju. uz njega se osjecam sigurna, razumje me, opustena sam tada, ne razmisljam o ruznim i depresivnim stvarima. stvarno sam uzivala jucer na koncertu, jedino sto me zasmetalo je sto me pitao sto osjecam prema njemu, ostala sam sokirana. neam pojma sta osjecam, zapravo neam pojma ni ko sam, zasto sam ovdje, zasto zivim tako kako zivim, idu mi na nerve ta moja glupa, bezmislena pizanja, patim zbog njih, jer svaki put kad se pitam smisao zivota, sjetim se njega. bez njega nije isto. iako se preselio u london i nisam ga vidjela od ljeta, znala sam da je ziv, da on postoji da dise, dopisivali smo se, pisali o svemu, fali mi to, on mi fali. kad pada kisa ne mogu a da ne mislim na njega.. paranoicna sam.. mislim da sam malo pretjerala, da me njegova smrt nije trebala tak pogodit, mislila sam da ga ne volim, da je on bio samo jedan prolazni.. al nije istina, voljela sam ga, volim ga, voljet cu ga.. znam, glupa sam, ipak sam se upisala u opcu.. al jednostavno je tako.. sutra mi se frendica zeni, da, rodit ce za manje od mjesec dana. sha se to dogadja oko mene? kakvi me to ljudi okruzuju, mozda ja imam los utjecaj na njih? jer mislim da cura od 17 godina nije spremna ni za djete ni za udaju, kao sto ni 16godisnjak nije zasluzio smrt.. ne znam vise sta radit.. sve gore i gore sam.. sutra ce biti katasrofalni dan, susrest cu se s njegovim frendovima, sa sammyjem, i umirat cu.. polako.. u patnjama..

jucer sam imala izlozbu, bilo je dosta oke, mislim dosadna ko i sve ostale izlozbe, jedino dobro na njoj je to sto su mi se prodale 2 slike, mislila sam da mi je dan napokon krenuo, al tada u hol je usao on, glani krivac mojih patnji.. bez problema s osmjehom na licu krenuo je pozdravljat prisutne, svih osim mene.. posto 1 od 2 slike je imala dva kupca, morali su je stavit na drazbu, pogodite tko ju je kupio... onaj bezosjecajni, praznoglavi telac, poznatiji kao ericov stari.. na kraju izlozbe prisao mi je i mirnim tonom glasa, hladnokrvno rekao da je njemu zao, da on nije vjerovao da ce se on ubiti, da ovo, da ono, poludila sam... ko neki majmun sam otrcala van na obalu, turisti su me izbezumljeno gledali. bila sam izvan sebe, derala sam se, plakala, nisam mogla vjerovat kako ljudi mogu biti tako sebicni, bahati te puni sebe. al onda na scenu je stupio on, osoba za koju sam mislila da se drzi kao frajercina, mjenja cure svaki tjedan, odbacuje ih ko vrece krumpira, ne mari za nihove osjecaje.. eh, on mi je pomogo, vise od svih ostalih zajedno.. dok sam tamo se ponasala kao orangutan u vrijeme parenja on mi je samo priso, zagrlio me i sjeli smo u plicak, odjeveni, obuceni, drhtala sam od toliko emocija.. samo je reko, znam.. ispricaj mi ispocetka. tak smo proveli dva sata, sjedili u moru, zagrljeni, priznala sam mu stvari koje ni sebi nisam bila u stanju, a on je samo slusao..
to je bilo jucer popodne, jos nisam uspjela shvatit sta mi je tocno napravio, nekak sam se opustila uz njega, sve sam mu rekla, najdublje tajne.. slusao me, nije prekidao, svako tolko bi mi poljubio uho.. eto dva najnevjerojatnija sata u mom zivotu..
jutros sam se probudila obnovljena, sretna sto postojim.. odbacila sam onaj mucnio dio jutra..
bolje sam, puno bolje, a to zahvaljujuci matiji, najcudnijem liku na svijetu...

vasha converse

odlucila sam se totalno promjenit- u bolje...
ne cu vise jesti jaja, osim u tijestima raznim, uclanila sam se u drustvo za zastitu zivotinja, bacila sam sve proizvode koe imam a nemaju naznaceno da nisu testitani na zivotinjama, sta sam jos napravila... prefarbala sam si sobu, sad je ajmo rec bijela, al ima malo ljubicastog tona u sebi, nije mi se dalo davat 2 ruke, nema veze, tak i tak sutra ce bit potpuno drugcije, sve stvari koje me podsjecaju na erica sam stavila u jednu kutiju, na kutiji je lokot, a kljuc lokota je na stablu, stablo se nalazi kod nase klupice, skoro sam cijeli dan provela tamo(ne na stablu, nego na klupici), razmisljala sam o tome kak nam je bilo dok smo bili zajedno, gledala sam i vesele i zaljubljene ljude kak prolaze pored mene, ljubomorna sam na njih, to sam i ja mogla imat...
svaki dan mi je sve tezi.. probavam si pomoc, al ne ide... nije ovo kao normalni prekid izmedju cure i decka, mi prakticki nismo ni prekinuli, pustio mi je poruku da ide u london, i to je bilo to, na danasnji datum prije godinu dana... a sad, nakon godinu dana sta ja imam, samo taj papiric, koji sam procitala mali milijun puta, uokvirit cu ga sutra, da me podsjeti svaki put kad ga pogledam kak su ljudi bezosjecajni, ne mislim na erica nego na njegovog starog, duga prica, ma, zbog njega je otputovao, ne mogu zamislit to cudoviste od covjeka.
i tako, eh, da, probusila sam si usi, imam na desnom uhu ukupno 5 nausnica a na lijevom 3, volim neparne brojeve. ely mi je napravila raps, sutra ide u zg, trebala sam i ja ic, ide u srednju.. dobila sam poziv tjedan kad se eric ubio, nije me bilo volja ni za cim, a kamo li da idem u drugi grad, i jos u zg, bogu iza nogu.. sad mi je malo zao, nije bitno, cu ic na akademiju likovne umjetnosti.. upisala sam se u opcu, yeey, to je jedino sto me veseli u zadnje vrijeme, svi odlaze, ely, kak sam rekla skolovat ce se u zg-u, sasa ide kod starog u rijeku zivjet, a do drugih mi iskreno, nije ni bas stalo, mislim od onih iz umjetnicke, a ne na ekipu iz skole, vi me se necete lako rjesit, prakticki su mi ostale samo one, svi su me drugi napustili... pocinjem mislit da sam problem ja... ljudi koji me okruzuju il se sele u drugi grad, il.. umiru...
raspisala se ja.. trebalo mi je.. neam pojma o cemu sam pisala, slusam weekends od the perishers i sve mi dolazi tak spontano, sve izlazi iz mene, neki tvrde da bih trebala popricat sa nekim frendovima o tome sta mi prolazi glavom, al kad ne mogu, ne mogu im unistit praznike, to je iz principa, radje cu patit jos mjesec i po, nego im natovarit moje probleme... kak sam rekla raspisala se ja..
converse

svaki mi je dan sve tezi i tezi. svako mjesto u ovoj prokletoj puli me podsjeca na njega, svaka pjesma, cak i hrana, neke carape, al carape, ne nosim zbog njega. predivnog, pametnog, plaookog talijana koji me zarobio i ne pusta me vise...
polako umirem, trulim, utapam se u sjecanjima na njega. nitko mi ne moze pomoci, moji vrsnjaci razmisljaju samo o izlascima, uklapanju u drustvo, mjuzi, nalazenju nekog za provod.. ja to vise ne mogu, mene je taj carobnjak zacarao svojom jednostavnoscu i ne da mi da se oslobodim. zasto bas mene? zasto postoji taj glupi i bezpotrebni osjecaj- ljubav? unistio me, dozivljavam fatamorgane po gradu, vidjam ga, ludim, al zasto se iso ubijat? mogo je ostat zivjet u onom kisnom londonu, mozda bi se vratio, al ne on se morao ubit, i meni nanijet neopisivu bol... sta cu ja bez njega, polovicna sam, ne mogu zivjet... previse mi fali, ne mogu disat bez njega...ja ga volim, a nisam mu rekla, evo napokon, izaslo je to iz mene, da, volim ga, da, ja nekog volim, al bezpotrebno, tako i tako ga nema. nitko mi ne moze uzvratit to sto ja osjecam.. gotovo je, sve je gotovo, mrtvo i pokopano...



converse

novi post, jel to moguce?
ovako, vratila sam se iz campa, ziva i polomljena, bilo je nezaboravno... onda imala sam dodjelu svjedodzbi, prava gnjavaza, morale smo nesh citat pred ljudima i bilo je poprilicno neugodno, i u umjetnickoj sam imala podjelu, molim lijepo prosla sam 3. razred, prosjek mi je 9,56(sto je cudo, mislila sam da cu past, tnx sasa ).. sha je jos bilo, ne da mi se prepricavat sha sam sve radila u campu, bilo bi to poprilicno dugo. neam pojma sha da pisem, vidjela sam da nisam napisla dugo post, pa sam odlucila ga napisat, al kolko vidim buncam gluposti... ma, promjenila sam skin, mislim da ste primjetili, i dzaji sam ga promjenila, ponosna sam na sebe.. eh da, za one koji nisu umrli od dosade, imam ljetni posao, radim kod mog starog u uredu, cijelo sam vrijeme na netu i tam nes fotokopiravam tu i tamo, uzivancija, a placa nije losa... i to bi bilo to, ne zelim zamarati vase pametne glave mojim glupostima, jer ovo sha pisem su gluposti.. do sljedeceg post, pozdrav, jer ja ne salje puse i te gluposti converse

sutra idem u rukometni kamp u rovinj.. medjunarodni, bit ce talijana, nijemaca, austrijanaca... mmm.. eh, da objasnim naslov, prekinula sam sa sasom, ne mogu vise, jednostavno nam ne ide. on je fulll sladak, pametan, razumje me, al mislim da mi bolje stoji uloga frendice nego cure, trenutno. nisam spremna za vezanje, iako je proslo 2 i po mjeseca odkad je eric.. nisam slobodna, osjecam se prazno, glupo i jadno, nadam se da ce mi ovaj kamp pomoci ozdraviti rane.. a sa sasom cu vidjet sta bude, bude..
skola je zavrsila, zavrsila sam napokon 8. razred.. ne cu pisati o rastanku, svi pisu o tome i vise mi je slabo takvih postova.. samo se nadam da sad kad smo zavrsili osnovnjak da se necemo razici..
idem ja van, ely se napokon sredila, cekam ju vec 2 sata, ima dejt s nekim likom...

vasha converse

sretan vam 6-6-6... po fensulji dan kraja svijeta..
u nedjelju sam se krizmala, imala sam neku prljavo bijelu haljinu, i tak izgledala sam solidno u odnosu na druge, ma sve smo mi kashtanjerke bile jebozovne..
sta da jos pisem, napokon je doso taj najocekivaniji tjedan, zadnji u osnovnjaku, na neku stranu ce mi bit zao sto odlazim a na drugu jedva cekam, zbog nekih (kretena, idiota i budala) hm.. ljudova..
bas mi se ne da pisat, eh, najvaznija vijest dobila sam iPod, sasa mi je kupio fulll kjut lancic, moja ljubav , koja me ispilava porukama volim te, danas su se on i džaja posvadjali preko smsova, sha je jos bilo, iwe si je uljepsala hlace, ne pitajte kak izgledaju, ma, dobre su, ja neam pojma sta pisem , baa, hm...

vasha converse